Službeni internet portal Varaždinska županija

Okrugli stol „Demografski izazovi iz županijske perspektive“ u Bjelovaru

OBJAVLJENO 04.10.2018.

U Bjelovaru  je u utorak, 2. listopada, održan okrugli stol o temi temom „Demografski izazovi iz županijske perspektive“, kao jedna od  aktivnosti projekta  „Povećanje efikasnosti i održivosti rada gospodarsko-socijalnih vijeća Bjelovarsko-bilogorske županije, Međimurske županije i Varaždinske županije“. Financiranje projekta u iznosu od 85% osigurano je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda, putem Operativnog programa Upravljanje ljudskim potencijalima. Ukupna vrijednost projekta je 962.987,25 kuna. 

„Potrebne su konkretne mjere koje potiču ekonomsku aktivnost i vidljivo poboljšavaju životni standard. Dokle god je jaz između europskog i hrvatskog životnog standarda ovako visok, ne možemo očekivati zaustavljanje ili povratak dijela iseljenih”, jedan je od zaključaka izlaganja  Krešimira Ivande s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Krešimir Ivanda je zajedno s pročelnikom svoje katedre prof. dr. sc. Anđelkom Akrapom, koji je i posebni savjetnik predsjednice za demografsku obnovu, pred predstavnicima sindikata, poslodavaca i predstavnika javnih vlasti triju županija partnera u projektu, kao i partnera projekta predstavnika Sindikata zaposlenih u srednjim školama ukazao gdje se u ovom trenutku nalaze regionalne i lokalne vlasti, kao i negativne posljedice postojećih trendova, a koje će naše društvo osjetiti u narednim godinama.

Prof. dr. sc. Anđelko Akrap uvodno je istaknuo važnost da se u hrvatskom narodu osvijeste posljedice odljeva stanovništva te da samo biračko tijelo utječe na donositelje javnih politika. Stvarnost naše zemlje je da ne postoji demografska strategija, dok se pojedine mjere pronatalitetne politike provode sporadično i nedosljedno i to kraj činjenice da Hrvatska pripada u krug najstarijih nacija na svijetu sa jednim od najslabijih nataliteta u europskom okruženju. Počeci loših demografskih pokazatelja bilježe se 60-ih godina, 70-ih započinje i demografsko urušavanje kao posljedica promašenog ekonomskog modela razvoja koji je forsirao centralizirani razvoj. Sadašnje stanje je u mnogočemu lošije nego na što su to ukazivale dosada izrađene demografske projekcije i predviđanja. 

Ono što slijedi je doslovno borba lokalnih vlasti za ostanak svakog čovjeka, napomenuo je. Naime, po mnogim demografskim pokazateljima Hrvatska bilježi neke od najlošijih rezultata između zemalja Europske unije.

Upozoreno je da u ovom trenutku naša zemlja nije uspješna u stvaranju zadovoljavajućeg životnog standarda za svoje stanovnike, te je potrebno stvoriti okvire za jačanje pronatalitetne, redistributivne i imigracijske populacijske politike. Okruženje u kojem se nalazimo, i činjenica da stanovništvo Europe stari te da raste potreba za radnom snagom, nisu percipirani od strane građana i nositelja javnih vlasti kao kočnice gospodarskog razvoja naše zemlje. Naime, posljednji iseljenički val koji je započeo 2013. godine ukazuje da više nego ikada prije u povijesti Hrvatske iseljavanje obuhvaća cijele obitelji, roditelje s djecom, a za koje je izvjesno da ne planiraju i povratak u Hrvatsku. Posljedica navedenog trenda iseljavanja mladih obitelji, je nedostatak radno sposobnog stanovništva kao nositelja gospodarskog rasta kao i izuzetan rast staračkog stanovništva, a koji stvaraju izuzetan pritisak na mirovinski i zdravstveni sustav zemlje. 

„Iseljavanjem mladog, produktivnog i ekonomski aktivnog stanovništva svi sustavi koji se temelje na proračunskim prihodima su u ozbiljnoj opasnosti. I to uz sve ostale njima svojstvene probleme. Prvenstveno se to odnosi na mirovinski i zdravstveni sustav. Privatni sektor se već bori sa značajnim nedostatkom radne snage, što se može još intenzivirati i proširiti na djelatnosti koje još uvijek nisu pogođene. Također, struktura potrošnje, a time i investicija će se mijenjati”, upozorava Ivanda na posljedice ovakvih trendova. 

Iseljavanje mladih obitelji s djecom

Graf prikazuje kako je među onima koji su iz Hrvatske preselili u Austriju tijekom 2015. godine zapravo najviše mladih, od 20 do 29 godina. U Austriju je s obiteljima iselilo i 600 djece do 14 godina. Iseljavanje obuhvaća cijele obitelji, roditelje s djecom, a što ukazuje na trajniji karakter iseljavanja. Nadalje, nikada prije u iseljavanju nije sudjelovalo gotovo podjednak broj muških i ženskih stanovnika Hrvatske. 

Među top tri zemlje smo s najviše radnika u drugim zemljama

Od zemalja Europske unije, Hrvatska je među top tri zemlje s najvećim postotkom radnika u drugim zemljama Uniji. Više radnika u inozemstvu imaju samo Rumunjska (19 %) i Litva (15 %). Hrvatska je, dakle, treća s oko 13 posto, dok je malo iza nas Portugal.

Akrap i Ivanda napravili su i projekciju za dobnu strukturu stanovništva u sljedećih 30-ak godina. Podaci govore kako postajemo sve starija nacija, a broj starog stanovništva (65+) je u porastu. Za tri godine ta bi dobna skupina mogla činiti oko 22 posto populacije, a već 2051. gotovo 30 posto.

 S druge strane, broj djece do 14 godina i ljudi između 15 i 64 u velikom je padu. 

Stopa rodnosti posljednjih godina značajno opada. U periodu od 2001. do 2016. maksimum je dosegla 2009. kada je bila na 1,58. Nakon toga, počela je značajno opadati da bi 2015. bila najmanja u posljednjih 15 godina na 1,40. Sljedeće godine neznatno se podigla na 1,42. Kraj činjenice da se je najmanja stopa fertiliteta iznosi 2,1 (u prosjeku 2,1 rođenje djece po ženi) da možemo govoriti da se stanovništvo prirodno obnavlja na način da zadržava broj svojih stanovnika, već ovaj podatak daje naslutiti o kakvom scenariju demografi razgovaraju.

Broj starijih ljudi se povećao za 95 posto, a prosječna starost Hrvatske ubrzano raste

“Hrvatska je već nekoliko desetljeća demografski stara nacija, a iseljavanje produbljuje već postojeće probleme demografskog starenja. Omjer zaposlenih i umirovljenika je neodrživ, a mirovine i standard umirovljenika već sad niski. Značajnog suglasja stručnjaka oko rješavanja problema mirovinskog sustava još nemamo”, kaže Ivanda.

Ako gledamo po dobnim skupinama, vidjet ćemo kako se između 2002. i 2017. broj mladih rapidno smanjio, a starijih povećao. Recimo, broj osoba od 0 do 17 godina smanjio se za gotovo 17 posto, odnosno 148.004. S druge strane, broj starijih od 80 godina povećao se za 95 posto pa ih je 2017. bilo 208.424, odnosno 101.943 više nego 2002. Zanimljivo je primijetiti kako se ukupan broj osoba mlađih od 54 godine stalno smanjuje, dok se broj starijih povećava. U skladu s trendovima, raste i starost populacije. Recimo 1990. prosječna starost populacije bila je 35,8 godina dok je prošle godine bila za oko 8 godina veća, 43,4 godine. Prema projekcijama, za tridesetak godina prosječna starost bit će gotovo 50 godina, točnije 49,8.

Demografski trendovi, kada ih se razmatra s aspekta županijskih razina, daju posebno važne informacije, naročito o značajnim regionalnim disproporcijama. Ivanda je u upozorio da najviše ljudi iseljava i odlazi iz dijelova Hrvatske koji se naprosto nedovoljno razvijaju. “U velikim iseljeničkim valovima u zadnjih stotinjak godina, uključujući i ovaj aktualni, skoro uvijek su najviše pogođene iste regije. To nam govori o neodgovarajućem dugoročnom razvoju tih dijelova Hrvatske, točnije dugoročnom investiranju u djelatnosti s niskom dodanom vrijednosti”, kaže. U konačnici se može predvidjeti još i veće zaostajanje u razvoju onih hrvatskih regija, u kojima se već sad bilježe negativni gospodarski trendovi kako iste  imaju manjak radno sposobnog stanovništva kao nositelja gospodarskog rasta. Slabije razvijena područja, čak i u uvjetima općeg dinamičkog razvoja, zadržati će vrlo nepovoljne demografske tendencije. 

Zaključci diskusije koja je uslijedila nakon izlaganja predavača, su da gospodarski rast koji je zabilježen u Hrvatskoj nužno za posljedicu mora imati i povećanje standarda života njenih građana. Samo visoka stopa gospodarskih aktivnosti ne može suzbiti samo po sebi negativne demografske trendove. Uloga je nositelja regionalnih i lokalnih vlasti osigurati primjereni standard svog lokalnog stanovništva kroz dostupnost zdravstvenih usluga, odgovarajuću prometnu povezanost koja omogućuje međuregionalne migracije, zadovoljavajuću razinu komunalnih usluga i dostupnost odgojno – obrazovnih institucija. Nadalje, kao primjereni poslovni i zakonodavni model, potrebno je predvidjeti i dosljedno primjenjivati primjere pozitivne diskriminacije žena fertilne dobi odnosno žena s djecom, a zasnivanje radnih odnos na određeno vrijeme ograničiti u radnom zakonodavstvu kao izuzetak, a ne pravilo koje uzrokuje neizvjesnost i utječe na donošenje kako odluke o iseljenju tako i na odluku o zasnivanju obitelji i broju djece.